Zašto sam izabrala baš geštalt?
Geštalt kao pravac u psihoterapiji sam od početka doživljavala kao dosta kompatibilan sa profesionalnim identitetom i perspektivom koje sam izgradila tokom studija socijalnog rada – horizontalan pristup (savetnik i klijent su ravnopravni i jednako vredni), klijent je stručnjak za sopstveni život, postoji vera i poverenje u kapacitete klijenta da raste, razvija se i menja, sve mehanizme koje je klijent izgradio kako bi se izborio sa svim okolnostima i izazovima sopstvenog života, mi poštujemo i trudimo se da razumemo.
Nastojim da svojim klijentima pružim otvoren prostor i podršku da se bezbedno pojave kao ono što zaista jesu, sa svim svojim osobinama, mislima, osećanjima i polarnostima. Nudim vreme i strpljenje, podršku i razumevanje, uz odabrane intervencije i tehnike, svojstvene ovom kreativnom psihoterapijskom pristupu, koje će podržati proces kroz koji prolazim zajedno sa klijentom.
Svesnost kao „cilj i sredstvo“ geštalt terapije je najkorisniji, i najizazovniji koncept u mom iskustvu. Ostati sa onim što jeste i prihvatiti ga (uključujući i same sebe), bez da pokušamo da ga uklonimo, potisnemo, promenimo – lekovito je samo po sebi. U ovom smislu, često citirani koncept „ovde i sada“ geštalt terapije znači da se fokusiramo na ono što je tog trenutka prisutno, međutim, to ne znači da nam prošlost i budućnost nisu važne, već da i kada govorimo o tim dimenzijama, govorimo svesni sadašnjeg trenutka.
Promena se može desiti tek kada zaista prihvatimo sebe, odustajući od nastojanja da se promenimo. Zvuči neobično, zar ne? Tako se i zove – paradoksalna teorija promene (Arnold Beisser) i moja je omiljena vodilja u radu i životu, i istovremeno i najveći izazov. Ono što smo tokom godina izgradili, naši mehanizmi i osobine, odgovor su na našu borbu za samoodržanjem u sredini u kojoj smo se nalazili, to je naša kreativna adaptacija, vredna toga da je ugledamo i uvažimo.
Svako ljudsko biće ima težnju ka rastu i razvoju, što u geštaltu nazivamo organizmičkom samoregulacijom. Kada prepoznamo mehanizme koji su nam nekada koristili, ali nas sad možda sputavaju, prihvatimo ih i spontano otpustimo, možemo osloboditi tu spontanu, životnu silu, taj naš dragoceni elan vital, i ostvariti jedan ispunjen i radostan život.
Upravo to želim svima nama!